Komentari On/Off

ma nee.

*not giving a fuck*

*daklem...
~ja bi bila... homo sapiens sapiens valjda.
~cca. 18 god. (+ nešto malo)...
~brucoš.
*~ volim...
*mjuzik
*jesen
*kišu
*nać hranu u frižideru (dakle, apokaliptične događaje)
*mandarine, jagode i trešnje (kad smo kod frižidera)
*svoju školu (da, volim je.)
*čitanje
*čilanje (uoči razliku)
*fotografiranje
*noć/mjesečinu
*svoju zlu mačku koja me zavoljela nakon težeg potresa mozga
*office supplies (šajni puntarice, gumice i H puntice...)
*činjenicu da imam instant dikšneri na desktopu
*svoju najdražu medicu (ne alkohol! medvjedić!)
*svoju sajko femili
*my children
*etc...
*~ ne volim...
*činjenicu da je tako
*činjenicu da se sve vrti u krug, s malim rasponom polumjera.
*being all alone (like a dog (koji nije all alone, I know child))
*bjačiz 'n' houz
*cajke i sve slično što se usuđuje ubrajat pod opširan pojam "muzike", a ne u ono što je, tj. deranje pod utjecajem alkohola na "glazbu" čiji izvođači nebi uspjeli pogodit tri ramones-akorda da im držiš sačmaricu uz glavu. ali dobro. nebi ni ja. ali ti zarađuju na tom neznanju. (psp zašto nisam miljunašica)
*nogomet. i sav idiotizam što ide uz to.
*reklame. mrzim reklame. prezirem ih.
*kad netko sjebe englesku gramatiku. pogotovo što se tiče onih the-ova na početku. i kad nema apostrofa. ne tipfelere, to može proć, nego pravo neznanje. to mrzim. ful (englesku, ne hrvacku. not giving a fuck about that. osim, naravno, ć ič-eva. (e da, i mrzim one skraćenice tipo u umjesto you, cyya, i takva sranja...jer je idiotski i jadno.))
*~ mjuzik...
(hmhm, opširan pojam... sredit ću ja to diplomatski, po abecednom redu)
*a perfect circle
*audioslave
*coldplay
*disturbed
*evanescence
*green day
*hellyeah
*him
*incubus
*John Frusciante (zaslužio je capitalse)
*kiss
*kmfdm
*linkin park
*metallica
*Marilyn Manson (i on isto)
*mudvayne
*mushroomhead
*pearl jam
*porcupine tree
*radiohead
*red hot chili peppers
*the smashing pumpkins
*the white stripes
*three days grace
*velvet revolver
(još dosta toga, više random, pa mi se neda sve pisat.makar su i neki od ovih gore random.
blahblahblah...)

°ovo biti John. ja njega voljeti.



*Everyone of you is a star.Its just hiding inside of some of you.That part of you will come out if you treat others as you would like to be treated,and when you can't find it in yourself to do so,if you just leave others alone.*



*You just never know when somebody's gonna die. It could happen at any moment so you've got to really treat everybody that way. Just really let everybody know how you feel about them.*



°ovo biti Marilyn Manson. ja i njega jako voljeti.



*i'm grateful that i have two middle fingers, i only wish i had more.*



*the world doesn't revolve around the sun, it revolves around a giant cock. that is what the world is about. It's about sex. anybody who doesn't want to realize this is fooling themselves. people are bored because they've done everything they can do. so now the fear of death is the only thing that gets them excited. that's why some people have made me into some type of sex symbol. I'm death on wheels the way I look.*



uglavnom nemam niš pametno više za dodat. jasno? dobro...

Linkovi

*Friki Mejti

*Alexandra

*Petra - the peppers freak

*.krvava meri.

*I'm taking it on the otherside

shvaćam da ih ima malo.
i drago mi je zbog toga.
oni su zaslužili svoje mjesto tu.
jes, jes...

(!)napomena(!)

odustala sam od kopipejstanja cijelih pjesmi... zauzima previše mjesta, i nema ni najmanje smisla, jer je ionako veća šansa da netko pročita citat, nego da čita neku xy pjesmu za koju nikad nije čuo... citati su više majti... daklem, to je relativno random, a ionako nema veze s ničim, osim mojim disturbed inner "peace"...



*Anywhere you are in a maze, is a lie...
Anywhere you're on a page, you still go to the right...
Anytime there's no ground below, you're in the sky...
Anytime you are afraid, it's gonna be alright...*
(volim Johna zbog ove zadnje izjave...)

*I would have told her then
she was the only thing
that I could love in this dying world
but the simple word "love" itself
already died and went away*
(ok, ovo je tako... depresivno/ prekrasno/ šlaaatkooo/ šmrc... pa neka mi se netko usudi reć nešto kontra MM-a...)



*These dreams they steal all my time*
(nikad točnije izjave... bar ne o meni... (asocijativno razmišljanje xD)

*Down is my placement
No place out there I have to be
Lost is where I am
And I've no reason to be found*
(da, da, točno tako...)



*Cause I...
I became one with the night...
And if it's real, it's not at all...
There is...
There's a lot, in what
appears not to be there at all... *
(tako je, tako je, čitaj između redaka/gledaj ispod površine!)

*Holding on to facts that will never be proven
Faking an action cause no one is looking*
(hvatanje za slamčice...)



*My mouth was a crib and it was growing lies
I didn't know what love was on that day*
(nadalje, depresivno/ prekrasno/ šlaaatkooo/ šmrc...)

*pray now baby, pray your life was just a dream
the world in my hands, there's no one left to hear you scream
there's no one left for you*
(ovakve stvari ubiju u pojam... ali i dalje... depresivno/ prekrasno/ šlaaatkooo/ šmrc...)



*This is only a game,
This is only a game... *
(opisati život (da se podrazumjeva moj život, imenica život bi išla pod navodnike. iz dobro poznatih razloga) u pet/deset riječi (i tri točkice (i jednim zarezom)))

*Fear the nobodies
Wanna be Somebodies
We're dead,
We know just who we are*
(ee, tu se ja svrstavam... buahaha, čuvajte se... xD)



*I will be chasing the starlight
Until the end of my life
I don't know if it's worth it anymore*
(interesantno kako na kraju ništa nema smisla... naravno, osim jedne jedine stvari. klasika)

*Hold you in my arms
I just wanted to hold
You in my arms*
(nikad ne dobijem ono što želim... xD)



*You don't really want any more from me
To make things right
You need someone to hold you tight*
(naravno... baš mi ide...xD)

*Whatever words I say
I will always love you*
(definitivno...traži se oproštaj/second chance...?)



*Heaven just isn't hot enough
Burn me alive, inside
Living my life's not hard enough*
(neee, nije, najlakša stvar na svijetu...xD)

*Desire is not an occupation
You are alternately thrilled and desperate
Skyhigh and fucked*
(kao što rekoh, neš ti optimističnih stihova)



*Heaven can't take me
Hell don't care*
(još malo optimizma... hehe)

*Look at what you've done to me
You've become my enemy
Poisoning the world for me
Take away my everything*
(da, jebOtte, pazi što radiš! )



*Dead as dead can be*
(još jedan jezgrovit citat o mom psihološkom stanju)

*It's a fucked up world
A fucked up place
Everybody's judged by their fucked up face
Fucked up dreams
Fucked up life
(...)
Ain't it a shame that you can't say "Fuck"
Fuck's just a word
And it's all fucked up
(...)
We're all fucked up
So whatcha wanna do?
We fucked up me
And fucked up you*
(lijepo sročeno... jezgrovito...)



*So close, no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
and nothing else matters*
(klasika, ali morala sam... šmrc xD)

*I kill myself in small amounts
In each relationship it's not
About love.
Just another funeral and
Just another girl left in tears.
And I'm waiting... *
(ova pjesma brings back memories... tragično)



*I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Honey if you stay you'll be forgiven*
(ali I am afraid... šmrc)

*Hooo Haaa Haaaw!*
(morala sam...)



*And so much muscle, awww...*
(haha, kiedis... xD morala sam...)

*We sing the death song kids
because we've got no future
and we want to be just like you*
(jes, jes... nema budućnosti xD)



*If you die when there's no one watching
and your ratings drop and you're forgotten
if they kill you on their TV
you're a martyr and a lamb of god
Nothing's going to change the world
nothing's going to change*
(tako je, ništa nije bitno dok se ne pojavi na TV-u... ah, blaženo 21.st.)

*I am never gonna be the one for you
I am never gonna save the world from you
But they'll never be good for you
Or bad to you
They'll never be anything
Anything at all*
(progress... xD)



*And I'm Vague and I know that I'm homopolitan
Pitifully predictable (...)
I'm the new, I'm the new, new model
I've got nothing inside*
(naravno, gleda se samo vanjski izgled, mozak/IQ nije relevantan. opet, blaženo 21.st.)

*"You were from a perfect world
A world that threw me away today
Today to run away"
(...)
But all the drugs in this world
Won't save her from herself*
(depresivno/ prekrasno/ šlaaatkooo/ šmrc...)



*Sweet dreams are made of these.
Who am I to disagree?
Travel the world and the seven seas
Everybody's looking for something*
(oujes. MM verzija, naravno...)

*You want commitment?
Put on your best suit, get your arms around me
Now we're going down down down*
(mabsin... buahaha, juv gat komitment...)



*If you're not dancing, then you're dead
Doll-dagga buzz-buzz ziggety-zag
Godmod grotesque burlesque drag*
(ok, densati Ču... )

*Nothing in this world is for real
Except you are, for me, and
I am so yours*
(e, ovo je citat vrijedan minute šutnje i divljenja (klanjam se))



*Good for nothing but being
Everything that's bad*
(najs... zar ne?!)

*I wanna live, I wanna love
But its a long hard road, out of hell
You never said forever, could ever hurt like this
(...)
Sell my soul for anything, anything but you*
(dubokoumno, definitivno, i moji su komentari apsolutno suvišni. neka to svatko shvati kako hoće. ja svoje odredih)

srijeda, 05.10.2011.

kako je drag ovaj blog! ima puno nostalgičnih flešova u svakom postu. i to, i svaki put se iznenadim kako ingeniozne tekstove uspijem napisat kad se ufuram u tematiku dana koja neizostavno uključuje bitchin' and whinin' 'bout stuff. ali to je okej, jer tu se otkriva moja seratorska osobnost pa to u nekakvom paketiću i nije tak' loše. bar meni. ha. so, 2 ujutro je, ne želim ić ninat jer se ne želim budit ujutro,jer moram radit miljon stvari koje ne želim,jer sam si sistematski dokrajčila život u roku od 3 mjeseca. i koliko god se shitty osjećala, moram reć da mi pisanje ovoga na ovako pustošastom blogu apsolutno daje osjećaj smisla iltiga Poante, s velikim p. bitno ga je duplo naglasit. sososo. wellwellwell. ah votevr. dozvolila sam si na sekund da se zavučem u prvu agendu moje sutrašnje patnje, ali sad kad sa tu, sve je peachy. enivej,već na prvom predavanju u mom sadašnjem fakultetskom obrazovanju, uočila sam kako moja evolucijski i darvinistički vrišti protiv navedenog argumenta akademskog lingvista. i koliko ustvari jedna skraćena rečeica sadržavajući punu informaciju,ali bez dovoljnog plagiranja samog pitanja može izbaciti aspiring genetičara iz svog mentalno predočenog toka života. ali dobro, always something to bitch about, to je očito. nije to ni tako loše, bar se nadam. vjerovatno bi našla neki silver lining ali eto, svaki put kad zakašljem me zaguši slap suza iz mojih baby-bluesa. bemti, možda mi i poezija leži, nije ovo loše. 'klepam rime ko neki yo-yo motherfucker. isto žalosna činjenica, najfriži čuvar srca moga, well, otmičar možda pobliže opisuje tu situaciju, jer nije da je zaista zabrinut za navedeni organ, apparently baca oko na devojče malo mlađe od mene i, kako je divni simon amstell rekao (ako ikad skupim hrabrosti, naći ću njegov imejl i naširoko mu opisati just how much I love him) "someone like me, just better!". i to nebi bilo toliko strašno (okej, bilo bi.) da to dijete,.. (nije dijete, ali ovakav patronizing pomaže. for now.) ..da ta silly little bitch ne radi sve što ja želim napravit već godinama,ali to ne radim jer sam cunt koja se boji svega živoga i neživoga (živo odnosi prevagu ipak.) eto tako. znači našao je nekog like me...but better. i da nastavimo quotat divnog mr. amstella (makar je ovo više parafraza at this stage) , "I realised I wanted someone like me, but better! so, I just need to find someone who wants himself... but much, much worse." i nije to mogao divnije sročit. i nije moglo bit više to the point. ako sam ikad čula nekoga tko priča kao da slušam sebe, onda je to on i nitko drugi. solitjud! bemti. želudac mi kruli like a mothabitch. moram neš papat. evo ga, već je 2 i pol, i sati sna mi se rapidno smanjuju. faktički. morala sam u dva dana spustit svoj mean-I'm-so-emo-and-evil-and-y'all-stay-the-fuck-away-from-me-cuz-stuff's-gonna-happen-that-they-didn't-even-invent-fords-for-yet-look i upoznavat ljude omajfakinggad što je valjda najgora stvar na svijetu za mene (osim još par drugih miljun stvari o kojima sam sigurno pisala paragrafe do sad, ali se neću prisjećat jer sam trenutno fokusirana na ovaj specifični.) jer, fuck it, people are scary a ja nisam najzanimljivija i intrigantnija osoba koja će im automatski zaokupit pozornost poput nekih disco-seizure lights. više jedna od onih koji lupe foru (koja je fucking HILLARIOUS) i prođe neoučena, ili zato jer su ljudi silly bitches ili zato jer me nitko nije čuo, jer uz svoj sitni tiny voice ispraksiran tokom godina, imam faking prehladu i promukla sam pa je to još i nižih visina nego inače. savršeno za upoznavanje ljudi i forsiranje prijateljstava jer tamomorašnekogznatjersiinačedoomedforeternity. e i u zadnje vrijeme mi šteka konverzacija s ljudima s kojima špreham svakodnevno i s internim forama and shit. to je to. moram počet radit crazy shit i upoznavat manične ljude nda imam priče za prepričavat i socjalizirat se! to zvuči kao bitchin' plan, i stvarno postanem eksajted, ali onda se sjetim sebe u grupi novih ljudi, i...hahahahah. da kvotam još jednu prefakingdragu osobu iz svijeta stand-up komedije, "if you gave it your all...if you harvested every screed of energy within you.... that you could maybe. eat less cheesy snacks." i ima pravo dylan, jer se ljudi jako teško mijenjaju. ja pogoovo, peace out, idem jest jer će me želudan proždrijet. čaoboh

p.s. kategorije su obavezne?? kako se vremena mijenjaju........ (i još uvijek ne mogu vjerovat da reklame skaču usred faking bloga.)

četvrtak, 02.06.2011.

osjećam se odlično, jer je prošao cijeli dan i nisam bila zla prema nikome! on the contrary, potpuno pleasant, nisam prekršila neko obećanje zaboravljajući na njega, nisam nehotično uvrijedila nikog with my idiot mind, već sam bila draza i supporting prema ljudima. i budući da mi je dan počeo u utter depresiji i oh so izrazitoj želji za samoUBIstvom, ovo je lijepa promjena, jer sam šokirana sama sa sobom. nije mi to nikad baš ovako očito palo napamet, ali ja sam baš zla osoba. ne namjerno, većinu vremena. i većinu vremena mislim da sam faking anđeo, that fell outta the sky to spread goodness and get nothing in return, ali nije to baš tako. više neka undercover flesheating bacteria, ili nešto malo veće s većim zubima, čisto da vizualno izgleda more threatening, iako možda not as deadly, cuz, y'know. bacterias are the stealthy ninjas of nature. sve to, u neprijetećem mini "slatkom" pakovanju. scary shit. ha! that sounds fucking awesome. nije ovaj blog za nikoga osim za mene. to, i očekujem da jednog dana, kada nađem ljubav svog života, da će taj tip nać ovo i pobjeć glavom bez obzira. all these storie, leading up to that. no dobro. završila sam srednju školu. jeeeeeej. i sad ne znam što sa sobom. matura je prošla, ne moram učit, ne moram ništa, pa se samo dosađujem po cijele dane. oooo, the emptiness of my life počinje pressat down on me. kako žalosno i blahblahblah. well, prošla me volja za pisanjem. mislim da je ovo dosta za sad, sve ostalo što bi trebalo spomenut je već spomenuto kvardiljun puta u prošlim sekšnima ovih memoara. ponavlja se pomalo, tako da je jedino smisleno bilo spomenut ono što je novo. da. aj bok.

utorak, 07.12.2010.

planirala sam počet s nekim dramama života as usual, ali whaaata the fuuuuck je sa svim ovim reklamama na faking blog haeru? to nije bilo tako u moje vrijeme. a ne, dušo. nene, rekli su amerikanac i rus! i tako kreće još jedna povijesna lesson od yours truly which isn't really a history lesson at all.
ali bi se moglo kategorizirat as such. no dakle, gdje smo stali? nije da ću ja sad ić pogledat gdje smo stali, cuz frankly my dear, I couldn't care less. mogu pretpostavit što je bilo, isto što i sada, uostalom. ili neka ubersreća ili uberdepresija, nema tu neke posebnosti. KAO. trebala bi učit. ne ide mi u zadnje vrijeme. čega god da se "latim" samo izda negativne posljedice, naravno, čisto suprotno od očekivanog, racionalna osoba bi očekivala da će učenje dati kao, dobru ocjenu, ne? očito ne. whoopsy daisy! kao neki tečno. nije to ni tako loše, ako se to malo ipak razvodni u elektroambijentalnomistrumentalnom šitu, pardon štihu. mogla bi ispeć doručak na ovom crvenilu. sad baš i nema neke uzročnoposljedične veze, ali jebiga, nije ni bitno, ide se spavat ubrzo. sretni blagdani, says vrećica šećera na stolu. nažalost, nema neke duševne vrijednosti,ako se uzme u obzir da piše "sandy" na njoj, za razliku od klasičnog litlle irish man-a with a lantern that we all know and love. ohoho. hohoho! santa's coming. amb. nema više čokolade u kući. ali bi potencijanlo se mogao pojavit neki supernovisjaniubermightyjebenica dslr. nije to čokolada, ali kad se mora birati, zna se kamo idemo. ohoho. a dobro kadrira tip. eh da to znah tada! *drrrama*
da, kao, malo sam popušila budućnost, ne. to je dosta tragična stvar, ali nije me pogodilo previše. čini mi se da je to jedna od onih stavri koje ne strajkaju odjednom nego shvaćaš njihove posljedice for as long as you live. bit će da sad imam dvije. no dobro! trenutno je to okej. zagreb, ne. ako se uspije, naravno. ako ne, ohhhhfuckinshit. otompotom. ima se prečih poslova! (kao) ali ustvari ne. stare drame su prisutne, čini mi se da je to već spomenuto, but no matter, bile su prisutne pred 10 min, nisu nestale sada. koji šok,e! svode se na isto, jasno. blabla all alone like a dog i sva ta sranja. tko se više sjeća svega! eto, trenutno mi je žao da nisam više friendly i da nemam fulmadrfakingpuno različitih i zanimljivih buddyies, jer, jebiga, kako je to rekao (ohshitneznamtkoapipemtosutra...nevermind) tko nema nijednog dobrog bff-a ne zaslužuje živjeti. :O ke drama. jasno, ne vjerujem u to, ali kad sam prozirna, man. like, small and silent and boring and obnoxious. al ajde. taj feel se mijenja svakih week or so, ovo je dol. kosinus funkcija aaaall the way. bilo bi supač bit sinusoida, makar se svodi na isto, no ipak je tu ta moralna komponenta, dada.
KAO trebalo bi birat fakseve sad. kao. to je isto malo mindfuck, jer, kako sam ja naivno vjerovala da će mi 4 godine gimnazije očistit misli, našla sam se in a pickle jer sad znam još manje. ali dobro je da sam izbjegla medicinsku u to vrijeme. phew. ustvari je to bio odličan čojs. nije mogao bit bolji, i nije mogao bit drugačiji. SUDBINA,ćo. mhm. mhm. kao. pa dobro, recimo da je to trebalo bit tako. onda i ovo sad mora bit ovako. koliko se god sve činilo promašeno tada, toliko se čini i sad, but in retrospect... ne može bit bolje. dobro, optimizam pamćenja, bilo je tu puno sranja i zajebancije i poniženja above all, ali big picture izgleda dobro. čini mi se da sad uopće više nisu ni bitni detalji, jer da sve analiziram ponovo, oh HELZ no. dobro je da više nije toliko relevantno. hahaha...da, sad se ponešto čini rather silly. oh dear, koje su to bile drame. ali i sad su, i opet će se činit dumb za par godina (providing that the world don't end in two years. ah-ha-ha-HA) opet ne želim da se čini tako, ali ni tad nisam i bla bla bla. isuse, i meni je ovo dosadno. *cough r***a*. shitfuck, lijepo je sjedit ovdje u reminiscanju, ali treba se vratit u RL. s time da rl čeka na noćnom ormariću u obliku ohsopredivne bilježnice sa ne toliko ohsopredivnim sadržajem. malo previše reminiscam u zadnje vrijeme. zadnje vrijeme as in the last 3 months or so. OH NE! možda propuštam život by doing so! da, to bi bila istina da sam itko osim same sebe, ali tu se nikad niš ne mijenja. barem ne, jelte, u željenom smjeru nego samo kontra, tako da bolje da ja držim life on a leash, da nebi potrčao gaussovom ravninom straight back prema -infinito. :O oh. toliko o dramatičnom i ne-negativnom poustu. meee will be meee, nja nja nja, ne znam dalje... kao, rekli su mi da sam se promjenila. da više pričam s ljudima, da sam se promjenila na bolje. ali ja nemam ni približno taj dojam. čini mi se da u onom ključnom elementu (which is, of course, my own lameness, y'know, onaj filing kad pročitaš neš što si napisao i smuči ti se? op, op, having it noooow...) samo stojim na mjestu, mirni referentni sustav! ja sam promatrač na zemlji i gledam kako se sve oko mene giba približno brzinom c, ali ipak ne brzinom c! enterprajzi i vojađeri piče to awesome destinations, a ja shithead stojim na mjestu. no dobro, uvijek sam očekivala da će se stvari jednostavno dogodit, ono što se mora i tako to. i naravno, ja nisam dovoljno dobra da se nešto superfreakingreat dogodi meni. i kad bi se ja usudila nabavit spejsšip, možda i stargejt, da neš postingem? pa jasno, nikad. a ovo nebi trebalo propustit. ali mislim da već jesam . YET A-FUCKING-GAIN. blaaaaaaaaaaaaaablaaaaaaaaaaablaaaaaaaaaa. što li ću sve napravit da izbjegnem učenje. a treba se ustat rano. ako bee gees daju, prespavat ću prva tri sata. bee gees možda hoće, ali budilica u susjednoj sobi sigurno neće. oh damn you budilica! nebi mi škodio mali vejkejšn. baš nebi. bio bi red i na mene malo. OH GOD KAKO SAM NEPODNOŠLJIVA. evo užasa ja sam moram ić spavat i slušat samu sebe kako njurgam myself to sleep. (nakon filozofije, naravno.)

THE END.

srijeda, 31.03.2010.

eto ti ga. potaknu me uvijek svi ovi stari "spisi" i trudim se dokazat da sad, tobož, nisam više pathetic. e, pa, mogu sa sigurnošću zaključit da sad, nakon *looks up* 76 spisa kojima je cilj svaki put bio isti (i fail nonetheless) da jesam pathetic. evo, deklariram se. (kako gej od mene) pa mogu lijepo bez puno truda nastavit pisat kvesto kvi. bilo bi već vrijeme da pišem neš dok sam dobre volje, pa se sad silim. (ajmo počet jadno, jer kreativnost mi nije jača strana.) oookej, škola će sad finit. sutra, čini mi se. i bit će mi rođendan *insert gay rainbow here* ubrzo. dammit, silno dramatičan dan, a znam barem 5 ljudi koji ga dijele samnom. whatthefuck je bilo 9 mjeseci prije, ja neeeznam, ali bit je da to nije trebao bit moj dan. tako da je sve to silno dramatično povezano i kompleksno isprepleteno i bla bla, poanta je da nije toliko spešl koliko bi moralo bit. eto. moram i ja bit malo narcisoidna,bar jednom u godini *rainbow times two* (da. bezočno lažem.) sucks što je u vrijeme ferija, pa će proć blago nezamijećeno (cuz, y'know, my life is in TEH school.ko da treba napominjat.pf.) ali i bolje je tako, jer se uvijek silno poveselim i očekujem brda i doline i god knows što sve ne, ali sad, kad sam potpuno odsječena od svih (nema fejsbuka [hell to the yeah] nema škole [fuckit] i ići ću u kino with amiga/cugina con LA quale sam davnih dana pisala kvesto kvi. proskrolaj do početka samog.) se mogu lijepo tješit da "nitko" (mhm, opet je relativno specifično. volim se zavaravat.) nije mogao ni znat da mi je rođendan, inače bi bilo amejzing (woof!). to je bolje nego što bješe prošle dvije godine kad su uspjeli pozaboravljat i fail. rekoh, narcis. nema tu, dan poslije je uvijek pet put bolji, to je tradicija već. eto, pred dve godine je došla avtobiografije desde merlin menson, a prošle dobih dugoočekivani (naravno, i vječno zadnji) hug (skleroza, ofkorz. nije da je fejsbuk vrištao svake dve sekunde i da se svih uvijek sjetio, al ajde. prepukoše mi srce. *emo moment, enjoys sadness* [...] *snaps out of that shit*). dobro, lijepo se prisjetit starih doživljaja. my ass. well! amazing (woof!) -ly enough, nisam pokupila kolac iz fizike dosad, ni matematike, tako da sam kolčina-free for now. čak su sve to nekakve četvorke i petice. sve što je failalo do sad, sad je uppidy-high, dok su oni lagani fail predmeti... a ono. fail. ubijam samu sebe svojom kreativnošću. ma mrzim pisat ove skripte, uvijek zvuče tako lejm, (okej, neš mi je palo.) onda mi se gadi čitat poslije, i uvijek me brine "što ako to netko pročita", zaključi da sam lejm, and walks the hell away. (eto ti ga narcisoidno ponašanje, ekšli očekujem da me netko uhodi. awh. ali ne može više, nema tu msn adrese ni ničega više, jedino mogu JA reć koji je, jelte, sajt. i nije da se iz ovog tu može zaključit tko JA jesam. [to sad govorim jer se ne sjećam što sve piše u ovih 76 prošlih. ili u kutijama sa strane, naravno.]) eto. moram danas (ekšli. cuz it's 00.02. pardon, 03) ortodontu. kako jadno. samo će me izdeprimirat tip. no dobro, kod kojeg god doktora idem, uvijek se osjećam kao da imam neku omajgad neizlječivu bolest, čisto zato jer se tako ponašaju. "da, da, nepravilan zagriz, ne to treba sredit, ooo, puno toga tu ne štima......." da, srce mi se para od očaja. "vidiš ovako? -ne... -ooo, loše loše, možda ovako? -nope, tako isto niš -cjoooj, pa što ću ja s tobom..." and so on, and so on, that's why I hate going to the bolnica ili bilošta slično. wow, mobilni aparatić (naravno, čisto zato jer pravog ne mogu dobit za manje od 15000 kn, cuz me an old tele.) kako silno dramatično, ali bitno da izlazim iz office-a kao da je aušvic. oh, I crack myself up. ali to je sve jer ne želim ić spavat i onda se budit prerano za ić nekamo kamo ne želim da mi kažu ono što me ne interesira i bez čega mogu. pššš... bitno da sam poradi toga morala čupat dva van. fail. no dobro, dosta mojih medicinskih problema. ajmo s ljubavnim! *insert that "awesome-by-definition" smajlić here* ne, ajde, neću, ionako će mi se pretjerani optimizam obit u glavu. eto, stvarno se nadam da neće ovaj put, bilo bi vrijeme. (doduše, meni je "bilo vrijeme" i u sedmom razredu, ali nećemo sad o tome [aaaaaaauuuupm, pauk na stolu, paaaauk na stoooluuu {ne znam pto je strašnije, kad je tu, ili kad odjednom nestane.}a pa neeeš na zvučnik, e...okej, efektno, skreće na ekran. plazi. otpuhujem ga. ne ide mi. evo, ide prema statistikama. AHA! otpuhah ga skroooz iza. sili prema naprijed.and so on, and so on. ako zaplazi na mene, objavit ću.]) oookej. to bi bilo dosta. odoh gledat scrubse po biljunti put. cuz ne želim spavat. hasta la vista, danas će bit failast dan, već su mi jučer objasnili. pfff... andale, vamonos! *gay rainbow times three*


P.S. auuu shit fuck man, nestao je.

srijeda, 24.03.2010.

what?? nema ničega već tri mjeseca? pa outdone-ala sam samu sebe. no dobro! eto, sad će rođendan brzo, i opet paničarim da će bit grozomoran, naravno. problem je u tome da koliko god strašan se činio, podsjetili su me da sam to isto govorila i prošlih par godina, pa se natjerah reć "bit će super." strateški mijenjamo psihološki approach and sad ćemo stand-at back and enjoy-at the show. ooo, možemo li?? eto, bilo je dobrih par mjeseci, relativno jolly, i uz par iznimki, sasvim solidan početak godine. hendikep!!! ne znam pričat s ljudima. ne, ne, i opet ne! advantages? beep ga, sad mi ne pada niš (novo [naravno.]) na pamet. izbjegavam učenje, yet again. trenutno me gleda desetak tipova s identičnom facom od kojih je "krajne desno" ban jelačić. tamo nedgje ispod je car franjo josip, yay for him. ustat se je rano, a ja se ne usudim pisat ništa istinito da nebi zvučalo onako jadno kako zvuči napisano ili izrečeno. tragično kako se najozbiljnija misao može pretvorit u ona retardirana tinejđerska naklapanja o tome kako "nema smisla" and so on. iam previše tih pizdarija uokolo, pa kad netko to stvarno i zaključi (deduktivno, ne induktivno.) upadne u tu lame-ass kategoriju. no daklem, di su tipovi ala dylan moran kad ih trebaš? mislim, mogu ja pregledavat scrubse million an' one times, ali promjena bi bila rather nice. only fools and horsese as well, ali njih mi je žao istrošit na takav način, čisto zato jer su prespešl i nema ih toliko puno. imam predsat iz likovnog, i idem se ubit. ma neće bit.drži me optimizam, već nekoliko tjedana (yes, it says weeks there) ali danas je nekako zakazao. a kao da ikad išta napišem ovdje a da je proizašlo iz dobrog dana. uglavnom se svede na dan "nakon". danas mi rekoše da sam bolesna zato jer... sumnjam da bi se ikome od njih ta teorija svidjela, ili bila prihvatljiva. ne, prošlo bi kao bolesno, makar ima potpuno smisla "in here" (*points at head*). se mogu nadat da će jeeednom nekome to bit prihvatljivo? a pa njemu neće sigurno. no dobro. možda uspijem i pobjeć od tu, jednom. g'night.

ponedjeljak, 28.12.2009.

oh, I am so sorry. šteta, nisam nikad htjela doć do onog point in life-a koji je davno opisao moj "stari". ali mislim da su me napokon uspjeli šutnut na mjesto, which sucks. uvjerili su me da ipak nije tako, ali su nakon određenog vremena odlučili da se zajebaše, i eto. poblokirat ću, neću izbrisat, ne mogu ja to. ponavljam se. ali tri i pol ujutro je, i ja ne mogu nać išta pametnije o čemu rezmišljati, u čemu i je problem. why is there still someone walkin' round the house? easy distraction. gotta face the fact that I ain't nothin' special. at all. jebemu mater, mrzim to. al ono, baš niš posebno, apsolutni mediokritet, no matter how hard I tried to hide it. bad feeling, all in all. činjenica je da je još par dana do nove godine, što čini moje stare/nove revelations još jadnijima i "zlokobnijima". pfpfpf. opet me muče "smrtni" osjećaji, it's scary, malo prečesto u zadnje vrijeme, ko da mi i jedan put nije bio dosta da me prestraši for all times, sad se stvori svakih tjedan dana, i manje. tamo negdje na trećem katu, četvrtom, nemam pojma, odlučih poslat to sve svragu. možda i bolje, sad bi ovo boljelo far more. možda i nebi, stigla bi pitati. stvar nije možda toliko strašna sama po sebi, ali ima debeli odjek and cannot, I repeat, cannot (!) be overlooked. nah, činjenica je da je svaka awesome osoba koja je mene smatrala awesome as well, promjenila mišljenje, and shit fuck, that can't be a coincidence. I suck more and more every day, čak mi se i dear tičr sjetila to objasnit. a bar je to neš što nisam mogla profulat, not now, not ever. well, obviously yes ever. oh god, I do nothing but complain. ali god damnit, i kad od toga odustanem, opet sam pain in the ass! nije istina. da možeš bit "whateeever you want, as long as you work hard for it". nije. ne može svatko bit sve. problem je što to i sami znamo, oduvijek, ali se pravimo da to nije tako. (R)? yah. woo. I am afraid. (can u send me ur pics??) nah. fucking asshole. nemam snage se više trudit, nit razloga, a i mislim da me ne može (ilitiga ne moGU) ponizit više nego već je(-su), aaaa ako može, neću više pustit. woop, sad je red na ovima drugima, ali mislim da su već i počeli. jupidijej, bit će super 2010.

srijeda, 11.11.2009.

jedanajsti jedanajsti je. nekako sam samu sebe uvjerila da će to bit dobar dan. prošle godine isto, i damn well, bio je. šokantno dobar. to se promjenilo za par dana, ali nije bitno. nadah se da bi mogla nastavit tradiciju, ali ne. ovo je apsolutno njagore moguće stanje, nema šanse da se neš popravi (mislim, nije da se ne nadam) uspjeh baš sve uništit. kako, pojma nemam. pitajte Njih, svih Njih. well. mama mi je razvalila ormarić, pa mi je soba u rasulu. bar nisam ja kriva i ne moram je počistit jer nemama kamo stavit all this junk that's on the floor. trebala bi učit ali neću. (ohoho, sad mi je rekao proročanski savjet da mi je danas sretan dan! o, helz yeah. vidjet ćemo navečer. oh, how I hate that.) spava mi se. bit će sretan dan čak i ako ne budemo imali fiziku. da ne dobijem yet another komad. i ako uspijem ostvarit svoju beating prijetnju (makar ovo već prelazi u teško ostvarive ideje). sanjala sam da sam postala.. something, nekakav ceo ili tako neš od palacha za 26 kuna. hm. i onda su došli cops i ja sam paničarila jer nisam imala osobne (moram. se ić slikat za to više) al nije bilo problema jer nas je samo bivša prof iz glazbenog vodila na večeru or something. znači, niš pametno, I guess. i da. "it was supposed to sound sympathetic. y'know, I do care."-I mean it. nije da će imalo marit za to. but still. žao mi je što ne mogu pomoć, tj. ne pustiš mi. eto tako. laku noć, ja odoh u školu.

petak, 09.10.2009.

mogu li ljudi bit još odvratnija bića nego što jesu? un-fucking-believable, što si dopuštaju. prokleti psihopati svi skupa, i meni je već poprilično dosta. SPAVA MI SE. bejzikli, želim sve ovo prespavat i probudit se negdje daleko od svih, na nekoj awesome litici around sunset or at that time somewhere in the fields. preferably, in the autumn. cuz I like autumn. and I also like fucking sunsets. and, like, night. eto, ako baš mora bit netko samnom, znam tko bi to bio. ali neće bit, ne, promjenio se pa who cares. ko da ću ikad uspjet pobjeć od tu, s njim bi čak bilo zabavno. jebeš ljubav, ionako je zakurac. samo da bude tamo i bude, like, soulmate or whatever. bar bi bilo zabavno i nebi se zabrinjavala oko ničeg. a ne ovako, goddamit. ko da me već dosta ljudi ne mrzi. evo ti ga na, ista stvar ko i pred.. hm. 4 godine, makar se čini da je puno više. no nije bitno, ima i gorih stvari. poanta svega je, ljudi su scum. i ja skupa s njima, ali ne na takav način. dosadno mi je. dosta mi ej toga da toliko toga namjerno blokiram i zaboravljam, svaki dan nešto novo, god dammit. nije sad bilo neš super, al sad baš nema nikog normalnog oko mene. pa dobro, gdje je on i njegova teorija o tome kako će super bit jednom, just as soon as we dump all of this? malo je teže održavat taj način razmišljanja kad ga očito nitko ne podržava nego mi govore da sam idiot. no dobro. bar je neno belan vječni optimist. <3

subota, 03.10.2009.

I already forgot. it took me, what, like, a week? tužno je. mogu svakog zaboravit u rasponu od par dana. dobro, skoro svakog. dosad samo jedna osoba ne želi izać, ali to je druga stvar. tjedan dana, i ko da nikad nije/nisu postojao/postojali. brine me to, kinda. sumnjam da je to dobra osobina or something, frankly, I don't care. al ono. malo je deprimirajuće, ne? čekaj, čekaj. navuć ću se opet, tek toliko da jače zaboli. zapitam se tu i tamo dal je to namjerno. but no, it can't be. ispada čisto okrutno. wait for it. žao mi je počet istim pristupom,je. cuz, mene će zabolit, i pravog efekta neće bit. pf. ne valja to. vrati mi se, svaki put, čak ni evil ne mogu bit i povrijedit nekog. vrati se. so, I pretend to be stupid. čak i ne, većinu vremena. samo se branim tim da se pretvaram. basically, I am stupid. well. evo nas opet, I hooked. or whatever the frase is. y'know, cruelty and shit. vrati se, vrati. opet neću moć zaspat bez suza or something. a teoretski sam zaboravila, right? yay. mislim da ovdje zatvorismo krug. opet sve ispočetka. well, sljedeće movse mogu jako lako predvidjet. nada, nada, *pissed off*. crying and shit, apathy, i krećemo ispočetka. god, vratila bi se u river. malo mira. sumnjiva coffe+dim+onaj neki čaj od borovnice or whatever. i ona kreštava pjesma kojoj ne znam ime. i teorije zavjere 'n' shit. daleko od ovoga. jelte, zaboravljeno. a i ruski je otišao kvragu. bit će dosadno. i škola ujutro. i sutra nekamo na brdo, ne se ić napit. spava mi se.

ponedjeljak, 07.09.2009.

oh god. *said in the voice of one certain sir edmund blackadder* well. mogu lijepo zaključit da je ovo bio The Worst Day *like* Ever. apsolutno sve je otišlo svragu u roku od 24 sata. (mislim, naravno. vuklo se malo duže vremena, but still.) zanimljivo kako se nešto *ful* strong, and, like, tight (let's say, samo što ovo starta to be misguiding.) moe raspast samo tako, bez da imam pojma zašto. god. dammit. back to square one, ay? only that's not the case here. man, I'm screeeewed. *holds head with hands (gesture being followed by a loud *sigh*) * (oh man! zvjezdice unutar zvjezdica!) *repeat sentence stated at the beginning* ok, so, two years flashed by, and shit's ahead. (čak se i sat slaže samnom. oh, come on.) daklem. imam još 25 minuta uzaludne nade u čudesnu i drametičnu promjenu nabolje! wow. yeah. that's not gonna happen. *my life's like a black abbyss, it's SO dark.* spava mi se. priča mi se. ŽALI MI SE. yah. this sucks. čak ni škola više ne zgleda as awesome as it used to. screw the future. the past was waaay better. (kako paradoksalna rečenica. dobro, dvije, tj. jedna s ubačenom točkom radi dramatičnijeh izričaja, or something.) oh well. još ću tu trulit neko vrijeme, onda callat it a day and hope not to oversleep the "waking-up time" tomorrow. not that I really care anymore. *emo*

nighty. night.

oh, and yeah. kako ono ide? aha!

everybody just keeps taking that line right outta my mouth. daaamn.

nedjelja, 23.08.2009.

i opet nas nema na popisu učenika.

so! opet čitam neke stare postove (a few-month-old ones) i gledam kako neki čak zvuče impresivno and I amaze myself. pa ću pokušati i vidjeti dal to mogu još uvijek pull off-at in these times of trouble (...or something) daklem! skidam sad neke igrice or something. uglavnom, u tom procesu i dvodnevnim raspravama o potonjoj temi, navukla sam svu nostalgiju of the ol' days back to myself. 'bote, gdje su one igrice naših dana?? one koje su se svodile na skakutanje uokolo i kupljenje pizdarija i prolaženje levela 'n' shit? sad kad pregledam faking bug, sve same neke strategije, pucačine, basically one igrice tipo lord of the rings ili wow, or something. one za frikove koji vise cijeli dan na kompjuteru. bejzikli, za manjinu. al, bloody hell, ja oću neku jednostavnu igricu! ne jer sam ratard koji ne kuži takve stvari, nego zato jer bi to tobož trebalo bit za razonodu, ne? tetris. mahjong. eventualno one heri potere (do četvrtog, koji sucksa.) a ne one ratne strategije koje mi toliko (profanity alert) idu nakurac. trakmanija bješe dobra igrica...još uvijek je. i prvi rayman, omfg, najmaničnija i najawesome igrica evah! a rayman drugi više liči na froggera, koji mi je isto dizao tlak (juuust like lotr.) u svoje vrijeme. no dobro! šesti poter bi trebao bit dobar, 3 i pol gb, skida se, i ako nevalja, klat ću okolo. oh well, neću.

now, on to more impressive shit. još devet stranica one knjige, man I'm good. i! kako B.E. says, svi trenuci su zamrznuti u vremenu i apsolutno nepromjenjivi, bez obzira na to koliko brzo vrijeme or something ide. ili mi idemo u budućnost (sleš prošlost, but that's a long shot) ili smo tu i sve ide tipičnim course-om, niš se ne mijenja ili nebi smjelo mijenjat. jel bi to trebalo značit nekakvu... sudbinu or something? jer shit happens, ali ako je to sve frozen, mi teoretski ne možemo utjecat na niš, jer je sljedeći moment koji ide nakon ovog zapisan always and forever, ne može se mijenjat. well, I have been searching for something like that all my life! (ha.ha.) odrješenje od odgovornosti bilokakve vrste. it's not my fault, I couldn't have done it any other way, that's just the way the other moment was supposed to be! ali me drugi chapter ubio u pojam. što ako (bejzikli su sve speculations, but it's fun to think about 'em) bla bla, kad se ti teoretski vratiš u prošlost da ubiješ oca prije nego upozna tvoju majku (što bi u prvoj verziji bio taaakav paaaradoks, o maj fakin' gad.), i to napraviš, se prebaciš (pazi ovo.) u paralelni svemir i jednostavno si netko tko se stvorio iz budućnosti i ubio nekog xy, bla bla. dammit!a prije toga su išle teorije o tome kako ima biljun paralelnih svjetova u kojima se odvija svaka različita odluka, tj. svaki se razvija shodno tome (imagine just how many of those should exist! to fit every decision of every person alive, every plant, anything, and all the combinations, goddamn. malo nerealno, but still.) that actually got me jealous of myself in a paralel universe (the one who did not do what she did a few months ago. and a few days ago for that matter.) a to je stvarno tužno, mislim stvarno. tako da više favoriziram onu prvu verziju. nepromjenjivu. ufff...

anyway! opet padam nisko. ccc, a mislila sam da prođoh tu fazu. joj. eto ga na, i kako da ne mislim o nekim simboličnim shits kad pomislim na neš nerealno i dramatično (plus malo nostalgije, to nikad ne škodi. (riiiight.)) i živim u nekom magic filingu toga nečega dva, tri dana, i amazingly se to ostvari. what the fuck man? ah, je li to sudbina (or whatever that's supposed to be)? ili samo slučajnost (dammit.)? al to se uvijek nekako potrefi. weirdly, but it does. ono, kad mi se sruši jedna nada (or something) se neka druga čudno oživi ili stvori. možda je sama stvorim, but it sure doesn't look that way.

a žao mi je. stvarno je, mogu mislit filing, već sam ga i vidjela davno, davno. ali opet en mogu suspregnut taj sudbonosni filing koji je došao s tim. naravno, puno toga je potisnuto, omajgad, stvarno je. možda sam samo mazohista, pa se volim zajebavat na ovakav način. lako moguće, it'd explain a lot. šteta. joj, baš sam walking contradiction (eto,fejsbuk je jednu stvar dobro rekao za mene. but it's still pure evil. vjerovatno na više dimenzija nego mislim i očekujem, ali nećemo sad o tome.) jedan dan pizdim kako je sve besmisleno id a ćemo svi pocrkat, a par dana poslije već vidim sudbonosna sranja all around. istina je da ustvari uvijek gledam za tim sudbonosnim pizdarijama, ali ih većinom potiskujem, ili se bar pravimd a to radim. da. hypocrite! :D a istina je, licemjer sam, teški, po svim pitanjima. a kad volim apokaliptična razmišljanja (ali ne i muziku.xD)! full of 'em. (not shit.) they get me trough the day. pogotovo sad, kad nailazim na hostility kamo god se okrenem. bar zaključih da mogu bez puno ljudi. nije mi problem, dok god znam za neku osobu koja mi savršeno odgovara i koja je on my side. zajeb nastaje kad ode s tog side-a, but that's an other story. previše se uvlačim u glupe probleme, za koje se nadam da jesu samo to. glupi. ne čine se takvi, ali, jelte, nada umire posljenja. (već godinama crkava, već bi njoj i vrijeme bilo. parafrazirane riječi H.B.-a. the evil and obnoxious one. the self-centered bastard.)

a baš sam se nekidan okrenula na korzu i ulovila jednu od onih letećih puflastih kuglica za koje davno čuh da donose sreću. first one ever. that wasn't torn, at least.

petak, 24.07.2009.

is pissed off?

haha. that was fun. well. hate similar minds, wanna blow them all up. bloody hell. anyways. poanta. u ovo ranojutarnje doba ponovno dolazim do zaključka da me nikad nije, niti hoće biti briga za ikoga. jednostavno. svaku (ah) veliku (ah) ljubav koju sam (ah) izgubila (ah) sam toliko brzo zaboravila da je to fascinantno. dobro, osim jedne. a ta je bila najjadnija od svih, i zasad vodi u okrutnosti. no dobro. zajebi ljubav, više mi to nije nikakav problem ni bolna točka. ni prijatelji, znam da ih nemam, i da nema nijednog od njih koji me ne prezire zbog ovog ili onog razloga. I'm fine with that, bilo je tako i prije, bit će i sad. trenutno sam u fazi preziranja svega oko sebe. tj, lažem. ne svega.samo homo sapiens sapiensa. sve ostale evolucijske "izdanke" volim, najviše što mogu. they're my friends now. i ne. ne zajebavam se, niti sam luda, ni glupa. uživam u tome, u biljkama, životinjama, zvijezdama, vjetru, suncu, kiši, oblacima, svemu. i oduševio me onaj film s keanutom rivsom gdje je on tobož ejlijen koji želi pobit sve ljude jer uništavaju zemlju. well. it was awesome 'till he changed his mind,and that was lame. da se ljudi mogu promjenit kad ih se prisili, ili zaprijeti. ne, ne mogu. people are scum, and you can't change that,ever. koliko smo toga već uništili, nije za povjerovat. superiorniji smo, right. jedva čekam dan kad će nas ta "superiornost" zbrisat s lica zemlje. samo mi je žao svega ostaloga što će nestat skupa s nama (nećemo otić bez da ne uništimo i sve ostalo, that's for sure.) naravno, usporedno s tim prestajem osjećat bilo što prema ljudima oko sebe, just don't care. jest da svako malo imam neki otburst of emotions, ali to će proći brzo. smanjuje se količina. two years, tops, prestat će. about the future, oduvijek sam sumnjala u to da ću išta postić, aaand,as my suspicions are always correct... well. mogu probat. ali takvo nešto samo donosi razočaranje. oh, how pathetic this sounds. don't really care. (hahah, oh fuck, ovo tako zvuči kao da je upućeno nekome. pa, nije.) can't wait to get out of here. to travel, see things, get to know them, and just... well. ajme, kako fascinantno, tu je neki lame citat na desktopu mi... "now more than ever you must have the feeling of full control of your life." now that's funny. (bitterness maybe? nevah.) fuck, even John lied. that does make things look a wee bit more...well, sad. (ajme, kakav sam tipični tinejđer.)

petak, 03.07.2009.

with guns!

najrađe bi tu kpirala jedan svoj veliki monolog od pred pola sata, ali nema smisla. pa ću to malo bolje formulirati. danas završavam s poslom, tenkju lord.samo još jednom buđenje u šest (znači, za pet sati. četiri i pol.) i dosadno mi je. makar danas po završetku thought-provokin knjige po prvi put osjećam neki pravi book-impact, ilitiga slightly promjenjenu perspektivu na budućnost. slightly. sviđaju mi se knjige koje opisuju toliko promjena tokom života, toliko događaja, toliko promjena i zaboravljanja svega s nekom nevjerovatno depresivnom "poukom". sviđaju mi se, although me ubiju u pojam .ova je bar postigla svoj cilj, nakon toliko godina imam svoj opinion što se toga tiče, čak mi se počela stvarat veza sa drugim davon pročitanim štivima koji se isto svode na prolaznost događaja i neočekivanost životnih puteva. za mene je to SF-a. naravno, zato jer sam apsolutno premlada da bi mogla reći išta o istinitisti toga, ali je potpuno suprotno mom dosadađnjem poimanju svega.moja narrow-minded parola, ako nije danas, sure as hell neće bit ni sutra. više bazirano na pojmu sadašnjosti i besmislenosti/beznadnosti trenutka, bez mogućnosti bjega and/or promjene. to najvjerovatnije nije uvijek tako, ali zasad me konstatna vrtnja u krug naučila da to očekujem uvijek iznova. znači, još par ovakvih knjiga i možda postanem believer u budućnost! but probably not. pogotovo zato jer sutra počinjem s jednom za čijeg se pisca sjećam da baš i nije bio takav. although... hm. čak i je, ali ne u tolikoj mjeri, toliko drastične promjene u roku od strance. hmhm. tojest. jesu. ali ne promjene u godinama, koliko u jednom danu. a zasad me više fascinira koncept promjene iz temelja tokom nekoliko godina. (one more thing that fascinates me je činjenica da se takvi pisci s godina odnose poprilično "nehajno". za par godina je došao do ovog sela, pa ostao par, pa otišao, onda je deset godina bio tu tu i tu, i tako dalje, pa nakon pedeset takvih suptilnih navoda izjavi da se pojavila prva sijeda vlas. what the fuck man?? ali daje optimističan pogleda na svijet, djeluje manje prolazno) jer ne vjerujem da se bitne stvari mogu dogoditi preko noći. mislim, naravno da mogu. ali, čini mi se da su to većinom loše stvari, smrti, odlasci, nesreće. bitne i velike pozitivne stvari ne dolaze samo tako. although... ono, anything can happen, right? but not that easy. oh well. enough of this crap. I'm off to bed. gotta get up early.

nighty night!

petak, 12.06.2009.

bloody hell.no daklem. u roku od dva sata pola moje divno njegovane kose će bit na podu frizeraja. fuck. dobro, ne pola. ali previše u svakom slučaju. nije da mi je trenutnmo previše stalo, ali ipak. bit će kasnije, kad shvatim razm,jere štete prouzročene škarama i bojom za kosu. just give me a few days. spava mi se za popizdit i zasad su praznici užasno loši i šugavi. počinje se radit u ponedjeljak (jasno, o tome nisam pojma imalo do pet minuta nakon kraja škole.), ista stvar kao i prošle godine, naravno. ovo ljeto će bit očajno, kao što sam već i prije spomenula. fuck. posjekli su pola drveća iza onih stepenica. i rušit će pola tih pizdarija. dobro, to. ona ženska. hodajući spomenik mojoj jadnosti. to će bit lijepo trpit još dvije godine. tako je faking doooosadno. užasno, užasno, užasno. očajno. tri mjeseca ničega, fuck yeah. peace out.

nedjelja, 31.05.2009.

morala bi promjenit dizajn... ili bar onih par slika na vrhu ovog, frustrira me činjenica da su apsolutno mutne, i lame, i da može puno bolje, čak i od mene... oh well. naravno da me još drži ona histerija od prošlih dana (joj, i da ne spominjem kokiko mi digne tlak kad na pola posta skužim da ga pola nije napisano jer je blog odlučio se zaustavit na nekom mjestu. odkad je ova nova verzija stigla to crkava non stop, i dosad nisam imala živaca spomenut koliko je to frustrirajuće i koliko mi to živaca para. no dobro. sad piše.) daklem. where was I? oh, yes. uz sve te histerije, i bla bla, sad se tome priključila škola i bjesomučno izvlačenje ocjene koje više uopće nema smisla odkad sam na račun voljene pshihologije spušila šansu za peticu na kraju. tako da me činjenica da se sad moram grebst i mučit za ocjene koje neće donijet vidljiv rezultat poprilično, lets say, ubija u pojam. mothaf...! da. ali se isto tako nekim nevjerovatnim čudom osjećam kao da držim neku prikrivenu genijalnost u sebi zadnjih dva tri dana... ono, ako da mislim o životno bitnim stvarima i izmišljam genijalne filozofije, iako to ne radim. čini mi se kad da bi to bilo tako kad bi samo pomislila na to, što naravno luđački izbjegavam napravit da izbjegnem onaj racionalni zaključak da te genijalnosti ipak nema i da sam još više pathetic nego prije. po onom divnom logičnom zaključku iz dvije ili više premisa, bla bla... ja+nada=tuga+žalost -makar je ovo više po nekoj fotosinteza-šabloni, ali nije bitno. poanta je da bi trebala učit a ja to ne radim, i zbrojit će mi dvije jedinice u prosjeku iz matematike, i to iz jednog gradiva, i jebemu, ako je budem imala 2, ubit ću se, i hrvaCki mi je disaster, i to je trebala bit čista petica ali dobila sam komad i sjebah zadaću iz biologije i ako tooo bude 4, omfg, a ja više neeemam živaca za ispravljat ocjene s četiri na pet, ne mogu, ne mogu, neee!!! nije da je uopće bitno sad više. i moram ić trčat u ponedjeljak ujutro, i taako mi se neeeda, opet neću niš spavat, i glava će me bolit, i doć ću u školu, i đizs krajst, ono je nightmare, nitko neće pričat samnom, ignorirat će me i gledat s prezirom, i omajgad, omajgad, šta ću sad. pa, baš ništa, ić ću na spavanje. ustat se na podne (nevjerovatno, cijeli ovaj tjedan se budim manično u osam ujutro, i danas kad sam to stavrno trebala napravit, probudim se u 11. dammit, dammit, dammit! sad sam ko bernard! naravno, bez alkohola i cigareta i svega toga, makar mi sad ništa od toga nebi smetalo samo da mogu biti potpuno sama i na miru s onom hrpetinom knjiga koje dijagonalno iza mene čekaju da škola završi i da budu korištene. hellyeah, još tjedan dana. goddamn, oću nekamo viiiše! dosado mi je! i previše se žalim na svoj život! i bla! i štooo se podrazumjeva pod velika jezera?? i di je faking donjecki bazen?? i oni relikvije relikvijarum, whaaaat the fuck?? i zašto je na busu ispred mene pisalo luka je gay?? i zašto više nema jagoda u kući?? ni trešnji?? (this is my way of escaping serious and critical thinking which can prove my lack of knowledge and/or creativity and intellect. think shallow thoughts!=D) no dobro. spava mi se. idem se povuć u svijet imeđinejšna gdje je sve ok. znači, suprotno onome što je u stvarnosti. neš ti paralelnog univerzuma. (ma joooj, čujem Johna! awww... tračak svjetlosti!)

ok, that's it, I'm done.